Životinjska farma, samo obimom nevelika alegorijska satira, uvijek iznova plijeni pozornost snagom imaginacije te fantastičnim prikazom ljudske prirode i funkcioniranja društva. Smjestivši radnju u životinjski svijet, autor, kroz parabolu farme na kojoj vlast preuzima životinja, progovara o nemoći većine živih bića da odole zovu moći. Među Orwellovim životinjama, svinja se pokazala kao najpromoćurnija i nakon osvajanja farme svinjski prigrabi vlast koju pretvori u totalitarističku vladavinu. Pri tom postupno preuzima sve one karakteristike ljudi protiv kojih su se pobunile, tako da je ubrzo postalo „nemoguće razabrati tko je svinja, a tko čovjek“. Životinje su draga bića i vjerojatno bi nam oprostile neprimjerenu paralelu s ljudima ali svakodnevno smo svjedoci da su i na našoj „Ljudskoj farmi“ istina i pravda podložne svinjskim promjenama i prilagodbama, pa se Orwellova slavna sintagma „sve su životinje jednake, ali neke su jednakije“ neprekidno potvrđuje i među ljudima. Kroz dva naizgled različita, a opet slična sistema, uviđamo funkcioniranje ljudskog društva koje ne ostavlja prostora optimizmu, već samo nadu za neku novu i drugačiju pobunu na današnjoj globalnoj Životinjskoj farmi.